Zastupanje u postupku utvrđivanja, zaštite, stjecanja vlasništva, smetanja posjeda

> Zastupamo u postupcima utvrđivanja, zaštite i stjecanja prava vlasništva te u postupku smetanja posjeda.

Postupak utvrđivanja prava vlasništva je takva vrsta postupka koja se provodi kad stvarno stanje na pojedinoj nekretnini nije usklađeno s stanjem koje je upisano u nadležnim službenim evidencijama. Naime, moguća je situacija da neka osoba neometano uživa i koristi pojedinu nekretninu a da nije upisana kao vlasnik iste. Da bi i formalno to postala, potrebno je tužbom pokrenuti sudski postupak koji će dovesti do toga da će se izjednačiti stvarno stanje s formalnim stanjem. U predmetnoj tužbi utvrđenja prava vlasništva osoba se poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed mu ima određenu kvalitetu, stječe pravo vlasništva te stvari. Time se dugotrajni nesklad stvarnog i pravnog stanja otklanja. 

> Upoznajte se s našim ostalim poslovima: Područja prakse

Vlasništvo nad vašom stvari može biti povrijeđeno na više načina. Tako je moguće da vam je netko prisvoji ili da je neovlašteno koristi. Stoga je zakon propisao zaštitu prava vlasništva vlasničkim tužbama, a to su:

• rei vindicatio - tužba za vraćanje stvari u posjed,
• actio publiciana - tužba za predaju stvari radi jačeg prava,
• actio negatoria - tužba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava vlasništva.

Za razliku od tužbe za smetanje posjeda, vlasničke tužbe ne zastarijevaju. 

Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast u pogledu neke stvari, prava ili dijela neke stvari odnosno prava. Posjed se stječe uspostavom faktične vlasti nad stvari što podrazumijeva faktičnu mogućnost raspolaganja sa stvari.

Kod posjeda imamo 3 glavne značajke. To su zakonitost, istinitost i poštenje posjeda.

Posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj posjeda, dok je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili zloporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik nije znao da nema pravo na posjed.

Bez obzira na kakvoću posjeda,  samovlasno smetanje posjeda je nedopušteno. Posjed nitko ne smije samovlasno smetati čak i ako smatra da ima jače pravo na posjed. Smetanjem posjeda smatra se svako onemogućavanje posjednika u izvršavanju faktične vlasti na stvari.

Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.